„U Drugom svetskom ratu mi smo imali dva Srpska đenerala, dva velikana Srpskog roda, jedan se zvao Draža Mihailović, a jedan se zvao Milan nedić.
Ulogu ravnu velikom knezu Milošu Obrenoviću odigrao je Milan Nedić u Drugom svetskom ratu. Kada su naši glavari, naši političari, naši pučisti zametnuli kavgu sa Hitlerom i onda pobegli i kada je Hitler počeo da gazi sve što je Srpsko i što Srpskom narodu pripada. Tada se našao jedan čovek koji je kao Miloš Obrenović metnuo pred Hitlera svoju glavu i rekao: skini moju glavu al' poštedi Srpski narod.
Milan Nedić je imao tešku ulogu. Da je mene neko pitao na početku rata, hoćeš li sa Milanom Nedićem, ili sa Dražom u šumu, ja bih otišo u šumu. Jer u šumi je bilo lako, mi smo bili svoji gospodari, a u Beogradu se trebalo klanjati pred Nemcima, i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Arnauti i Mađari. Draža i Nedić su sarađivali. Vojska Milana Nedića je snabdevala Dražinu vojsku sa oružijem i municijom. Oni su se obojica borili za Srpstvo i umrli za Srpstvo.
Ja smatram Nedića i Dražu velikim ljudima i oni su bili potrebni Srbima kao dva oka u glavi. Mi smo doživeli da još ima srba kod kojih su sporne ličnosti Nedić i Mihailović i još gore od toga, oni su obojica završili u Titovim klanicama u Beogradu i za grob ima se ne zna, a u sred Beograda, u cveću, u mermernoj grobnici počiva najveći neprijatelj Srpstva Josip Broz – Tito. “
Dinarski četnički vojvoda Momčilo Đujić o đeneralu Milanu Nediću