Gorski vijenac - odlomci

A ja što ću, ali sa kime ću?
malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka među vihorove,
sirak tužni bez nigđe nikoga!
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi plača ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.
Crni dane, a crna sudbino!
O kukavo Srpstvo ugašeno,
zla nadživjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hoću da se borim!

Bog vas kleo, pogani izrodi,
što će turska vjera među nama?
Kuda ćete s kletvom prađedovskom?
Su čim ćete izać pred Miloša
i pred druge srpske vitezove,
koji žive doklen sunce grije?

U dobru je lako dobar biti,
na muci se poznaju junaci!

Što uteče ispod sablje turske,
što na vjeru pravu ne pohuli,
što se ne hće u lance vezati,
to se zbježa u ove planine
da ginemo i krv prolivamo,
da junački amanet čuvamo,
divno ime i svetu slobodu.

Ćud je ženska smiješna rabota!
Ne zna žena ko je kakve vjere;
stotinu će promijenit vjerah
da učini što joj srce žudi.

Ko na brdo, ak' i malo, stoji
više vidi no onaj pod brdom -
ja poviše nešto od vas vidim,
to je sreća dala al' nesreća!
Ne bojim se od vražjega kota,
neka ga je ka na gori lista,
no se bojim od zla domaćega.

Čašu meda još niko ne popi,
što je čašom žuči ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda,
smiješane najlakše se piju.

Bez muke se pjesma ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!
Junaštvo je car zla svakojega -
a i piće najslađe duševno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek živi,
imao se rašta i roditi!
Vječna zublja vječne pomrčine
nit dogori' niti svjetlost gubi.

Vuk na ovcu svoje pravo ima
ka tirjanin na slaba čovjeka;
al' tirjanstvu stati nogom za vrat,
dovesti ga k poznaniju prava,
to je ljudska dužnost najsvetlija!

Jaki zubi i tvrd orah slome;
dobra sablja topuz iza vrata,
a kamoli glavu od kupusa.

Tvrd je orah voćka čudnovata,
ne slomi ga, al' zube polomi!

Kome zakon leži u topuzu,
tragovi mu smrde nečovještvom.

Muž je branič žene i đeteta,
narod branič crkve i plemena.

Slavno mrite, kad mrijet morate!

Nema dana bez očnoga vida
niti prave slave bez Božića.

Mrki Vuče, podigni brkove
da ti viđu toke na prsima,
da prebrojim zrna od pušakah
kolika ti toke izlomiše!
Mrtvu glavu ne diže iz groba
ni prekova bistra džeferdara.
Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ćeš pušku drugu nabaviti,
a u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita!